dakle, prva glazba koristila se prvenstveno u društvene svrhe, povezano uz akcije ljudi. Glazba u ovom slučaju nema zasebnu eksetičku vrijednost, nego se tretira kao neponovljivo i unikatno izražavanje čovjeka. S druge strane - glazbeno dijelo ili kompozicija znači da se taj komad glazbe može ponoviti. Ono podrazumjeva glazbu nekog kontasta, jer se isto dijelo izvodi na različitim mjestima i različitim prilikama. U srednjem vijeku glazba je bila korištena i u crkvi.Glazbena građa je zvuk što se stvara fizičkim gibanjem u obliku titranja. Kad su titraji u zraku redoviti, ono što čujemo je glazba. Kad su neredoviti čujemo samo šum ili buku. Jedan izvor titranja može izazvati iste titraje u istim predmetima, ali njihovi titraji moraju biti u skladu. Tek je u klasici polako zaživljela djela ili kompozicije. No postoji još i interkulturalna razina broblema vezanog uz kompoziciju ili glazbeno djelo. Glazbe drugih djelova svijeta, npr. Indija ( kao dosta poznat predmet ) nisu fiksirane u male komadiće. Sve ovo vas treba posjetiti koliko je kulturno određen hrvatski jezik. Kompozicija se čini internacionalnoj riječi, ali jasno održava određen zapanjački/europski ili koji već način mišljenja.